1. O autoru, kratak istorijski pregled
Luis Kerol (pravim imenom Čarls Latvidž Dodžson, 1832–1898) bio je engleski matematičar, logičar, fotograf i pisac. Radio je na Oksfordu kao predavač matematike, a književno se istakao pod pseudonimom Kerol. Njegova fascinacija logikom, igrama reči i paradoksima obeležila je njegovu prozu.
Roman Alice’s Adventures in Wonderland (Alisa u zemlji čuda) nastao je 1865. godine, inspirisan pričom koju je Dodžson ispričao tokom veslanja po Temzi 1862. godine Alisi Lidel, ćerki dekana njegovog koledža. Knjiga je odmah stekla popularnost i dobila nastavak – Through the Looking-Glass, and What Alice Found There (1871).
Važnost Kerola ogleda se u tome što je uspeo da spoji viktorijansku dečju književnost sa duboko simboličkim i filozofskim slojevima. Njegovo delo je istovremeno bajka, logički eksperiment i alegorija ljudskog iskustva, što omogućava i mitološka čitanja.
2. Mitološka analiza
2.1. Koreni
Alisin pad kroz zečiju rupu može se tumačiti kao moderna varijacija drevnih mitova o silasku u podzemlje (katabaza). Kao što Persefona biva odvedena u Had, a Orfej silazi da vrati Euridiku, tako i Alisa prelazi granicu između poznatog i nepoznatog sveta. Ovaj motiv prisutan je i u nordijskoj (Yggdrasil i putevi ka podzemnim svetovima) i keltskoj tradiciji (Otherworld kao paralelna dimenzija).
Carroll je, svesno ili nesvesno, koristio univerzalne obrasce: liminalnost (stanje prelaza), inicijaciju (putovanje kroz iskušenja) i suočavanje sa haosom.
2.2. Struktura
Strukturalisti poput Vladimira Propa i naratolozi poput Džozefa Kembela izdvajali su ponavljajuće motive u bajkama i mitovima. Kada se njihova shema primeni na Alisu, dobijamo sledeću dinamiku (interpretativno):
Poziv na avanturu – Alisa ugleda Belog Zeca i biva pozvana u nepoznat svet.
Prelazak praga / početak inicijacije – pad u Zečiju rupu; ulazak u Zemlju čuda označava početak transformacije i sticanje novih iskustava.
Iskušenja i susreti sa čudesnim bićima / razvoj inicijacije – Gusenica, Češirski Mačak, Luda Čajanka; kroz ove susrete Alisa testira svoj razum, snalažljivost i emocionalnu zrelost.
Konfrontacija sa vlašću / kulminacija inicijacije – Kraljica Srca kao tiranski vladar; Alisa primenjuje naučeno, pokazuje samopouzdanje i unutrašnju snagu.
Povratak – buđenje u stvarnom svetu; završetak inicijacije i unutrašnja transformacija, pri čemu junakinja sada poseduje novo iskustvo i zrelost.
2.3. Elementi
Promena oblika i veličine – reminiscencija na antičke metamorfoze (Ovidije).
Triksteri – Mačor iz Češira i Gusenica imaju funkciju mitskih vodiča, nalik Hermesovim paradoksima ili Loki-jevim zagonetkama.
Apsurd i haos – odražavaju mitski pre-kosmos, stanje koje je vladalo pre reda.
Magija jezika – dijalozi imaju performativnu moć, što podseća na rituale u kojima reč kreira i oblikuje stvarnost.
2.4. Poveznice sa svetskim mitologijama
Grčka – katabaza i testiranje junaka i njegovih granica (Orfej, Odisej).
Nordijska – više dimenzija sveta, povezane prolazima.
Keltska – Otherworld kao prostor drugačijih zakona.
Indijska – koncept maje (iluzije) u kojem se granice logike brišu.
3. Filmska ostvarenja
Popularnost Alise omogućila je brojne adaptacije, ali samo pojedina umetnička dela uspešno oslikavaju njenu mitološku strukturu i univerzalne arhetipove:
1966. – BBC adaptacija (Jonathan Miller)
Psihodelična interpretacija koja naglašava liminalni i snoviti kvalitet priče. Oslanja se na atmosferu katabaze i introspektivnog putovanja, umesto na dečji humor.1972. – Britanski mjuzikl
U ovoj verziji naglašeni su elementi inicijacije i preobražaja kroz muziku i vizualne simbole, što Alisu smešta u širi kontekst bajkovite mitološke priče.1985. – TV mini-serija Alice in Wonderland
Obimna i detaljna obrada koja pokušava da verno prikaže iskušenja i transformacije junakinje, sa jasnim naglaskom na putovanje kroz paralelni svet kao oblik inicijacije.1999. – TV film (Nick Willing)
Zadržava većinu ključnih arhetipskih figura – trikstera, tiranskog vladara, vodiče i ispitivače – i time jače ističe mitski obrazac junakinjinog puta.2010. – Alice in Wonderland (Tim Burton)
Iako slobodnije interpretiran, film prepoznaje i eksplicitno koristi mitološki okvir – Alisa je prikazana kao izabrana junakinja koja mora savladati Zmaja (Jabberwocky), što odgovara arhetipskoj borbi junaka protiv čudovišta i simboličkoj inicijaciji.
Pored filmskih verzija, značajne su i scenske adaptacije: baleti i opere često naglašavaju ritualni i simbolički karakter Alisinog putovanja, koristeći muziku i pokret da prikažu prelaz iz realnog u mitski prostor.